O ljudima i gušterima ili zašto je zanimljiva ideja tvz. bretarijanaca?
Ne hvala - postim. Tj. ne jedem to. Tj. ne jedem ništa. A i ne pijem… Danas. A nit inače.
Vegetarijanci. Vegani.
Frukturijanci. Raw vegani. Omnivori. Peskatarijanci. Sungejzeri. Bretarijanci.
Poprilično je dosad jasno o čemu bih ovdje. No vjerojatno na malo drugačiji
način. Neki vegetarijanaci, npr. je meso ne jedu zbog stresnog načina ubijanja
životinja prilikom čega se ispuštaju negativni enzimi koji prehranom djeluju i na
ljudsko zdravlje. I ostali pripadnici drugih kategorija vjerojatno imaju
svoje razloge 'neuobičajene' prehrane, ali oni koji su mi u posljednje vrijeme
od velikog interesa su oni gore zadnji - bretarijanci.
Ovi ljudi…Ne jedu. I ne piju. Ha! Nikad. Zapravo.
U ovoj zemlji post nije neuobičajena stvar. Ne mnoge načine. Nemoguće da
niste pomišljali o razlozima privremenog ili trajnog posta ili bilo kakvog
odricanja. Korizma i Ramazan imaju svoju mistiku, vrijednost, ideje…U Starom zavjetu su se protagonisti oblačili u kostrijet, posipali pepelom te nisu ni jeli ni pili dok nisu izvršili željenu zadaću. Ima tu uvijek
i nešto što izlazi iz sfere religije, to je već svima jasno.
Ponekad, oni kojima se nekakav post svidi - učine ga načinom života. No
bretarijanci? Kad prvi put čujete što su i što rade, pomislite da je nekome
došlo do grla postojanje svih ovih 'izvoljevanja' u prehrani da su odlučili za
sebe (satirično, naravno) tvrditi da ne jedu - ništa. Ko za inat. Kao da su
pukli 'Evo ja nisam ni na kakvoj prehrani. Nisam ni na čemu. Ne jedem ništa.
Nit pijem. Živim od - disanja.' Pomislite možda, da se ovi rugaju nama svima
ostalima. Pomislite da se oni rugaju i djeci i Africi: 'Djeca nemaju šta jesti?
Nema veze - i ne trebaju….jesti. Ni piti…' ??!
Ovi 'čudaci' smatraju da se, dakle, ipak hrane nečim da prežive - ispravnim
dahom (eng. breath). Udišu svu energiju koja nas okružuje (tvz. prana) i tako
nemaju potrebu ni za čim više. Neka vrsta vampira, moglo bi se reći. Dobrih
možda…
Postoji alternativna riječ za cijelu
bretarijansku praksu, a to je inedia (lat.post) - odatle poveznica s našim (sad
već manje tegobnim) načinima odricanja tj. posta. 'Ne živi se samo od kruha,
nego od svake riječi koja izlazi od Božjih usta?' Jesu li bretarijanci ovu
Kristovu shvatili doslovno?
Iako ponekad se ideja ovog čudnovatnog 'janstva' čini kao produkt neke
pijanske 'Ajmo!', postojala je navodno i jedna kršćanska svetica koja je bila poznata
po ovoj praksi. (Ovaj tema i tekst je toliko čudnovata da bih svako malo mogla
u zagradama stavljati 'navodno' pa si sami zamislite te zagrade). Kršćanska
svetica Tereza Avilska je između ostalog poznata i po tom što se hranila samo
posvećenim kruhom. Što govori da ni kršćanski redovnici i sveci nisu
isključivali ponekad i ovakve ekstremne vrste posta.
Dakle, bretarijanstvo ne dovodi u pitanje druge religijske načine odricanja.
Vjerojatno i povijest drugih religija može iznijeti slične poznate primjere
bretarijanstva.
Bretarijanci smatraju da čovjek isprva nije ni trebao hranu, ni vodu. Nego
je svoje tijelo - naknadno (nepotrebno) na to naviknuo.
Argentinac, Victor Truviano najpoznatiji je svjetski bretarijanst, do
sad podvrgnut brojnim medicinskim istraživanjima. Smatra da naše tijelo ne
treba vanjske izvore u hrani i piću jer su inače naše stanice po prirodi -
samoregerativne.
Nije da nam primjeri samoregeneracije nisu već poznati iz prirode: kad se gušterici odsječe rep, ona ga sama s vremenom razvije. Victoru su navodno izrasli
treći zubi i riješio se dioptrije. Do početka ovakve prakse bio je uspješan i
svjetski poznati violinist koji nije izmišljao neobične načine da zaradi novac.
Dakle, nije mu trebalo para sa strane.
Za sve ove koji su namrgođeno spustili svoje obrve i pogledali ustranu, evo
odgovora na neizrečeno pitanje 'kako može bez vode?'. Kako je rečeno
bretarijanstvo dolazi od riječi 'dah', a svu vodu ljudi ovakve prakse crpe iz
zraka - koji je bogat vodom. Bretarijanci vodu unose ispravno dišući.
Postoji epizoda iz djetinjstva koja je možda svima zajednička, a koju je
Viktor povezao s ovim načinom života. Naime, kad su djeca posve u prisustnosti
određenom trenutku, posvećena svojoj zajedničkoj igri, roditelji im moraju
napominjati da dođu jesti. Zvati ih jer je 'hrana' bitnija od beskrajne igre,
koliko god ih zabavljala. Victor smatra da su u takvim trenucima djeca toliko
bila ispunjena radošću koja ih je hranila, pa nisu ni osjećala glad. 'Kad sam
zaljubljena - ne jedem.' Jeste li ovakav osjećaj doživjeli ili ste na njega
odmahnuli smatrajući ga patetičnim?
Kakogod, ono što je bitno jeste da smo u vrijeme imperativa 'Konzumiraj,
konzumiraj, konzumiraj' koji nas zagušujuće okružuju, rijetko spremni učiniti suprotno 'Odolijevaj,
odolijevaj, odolijevaj' posteći, apstinirajući od stvari. Pa i od hrane. Teško
da je Metuzalem na dnevnoj bazi mnogo razmišljao o tome što će jesti, a evo mi
za njega znamo i danas. Ono što mi radimo jeste da o tri obroka u prosjeku
razmišljamo barem po pola sata, a onda konzumiramo po pola sata - sat. Koliko
nam vremena ostaje iskoristiti to 'sredstvo' za stvaran život?
Bretarijanstvom ne vrijedi ni ona 'Jedem da živim. A ne živim da - jedem'.
Oni idu korak dalje. Navodno za mjerenje Victorovog organizma nije postojao
prikladan aparat. Jer je fiziologija njegovoj tijela bila potpuno strana
postojećim aparatima. Barem tako tvrdi dr. Boris Aranovič, rus koji je vršio mjerenja na
najpoznatijem svjetskom 'čudaku'.
Jedan od izvora koji dovodi do istraživanja bretarijanstva je veliki Tesla, koji smatra da postoje puno jednostavniji načini
za upijanje energije kojom planeta Zemlja obiluje, umjesto da ju dobivamo
mnogo kompliciranijim - kemijskim procesima kroz konzumaciju hrane i pića.
Ako ste spremni, između ostalog, okrenuti naglavačke svoje prehrambene navike i zapitati se je li Tesla između ostalog mislio i na ovakve čudnovate prakse prehrane možete provjeriti na sljedećim adresama:
Primjedbe
Objavi komentar