O ljudima i gušterima ili zašto je zanimljiva ideja tvz. bretarijanaca?


Ne hvala - postim. Tj. ne jedem to. Tj. ne jedem ništa. A i ne pijem… Danas. A nit inače.

Vegetarijanci. Vegani. Frukturijanci. Raw vegani. Omnivori. Peskatarijanci. Sungejzeri. Bretarijanci. Poprilično je dosad jasno o čemu bih ovdje. No vjerojatno na malo drugačiji način. Neki vegetarijanaci, npr. je meso ne jedu zbog stresnog načina ubijanja životinja prilikom čega se ispuštaju negativni enzimi koji prehranom djeluju i na ljudsko zdravlje. I ostali pripadnici drugih kategorija vjerojatno imaju svoje razloge 'neuobičajene' prehrane, ali oni koji su mi u posljednje vrijeme od velikog interesa su oni gore zadnji - bretarijanci.

Ovi ljudi…Ne jedu. I ne piju. Ha! Nikad. Zapravo.

U ovoj zemlji post nije neuobičajena stvar. Ne mnoge načine. Nemoguće da niste pomišljali o razlozima privremenog ili trajnog posta ili bilo kakvog odricanja. Korizma i Ramazan imaju svoju mistiku, vrijednost, ideje…U Starom zavjetu su se protagonisti oblačili u kostrijet, posipali pepelom te nisu ni jeli ni pili dok nisu izvršili željenu zadaću. Ima tu uvijek i nešto što izlazi iz sfere religije, to je već svima jasno.

Ponekad, oni kojima se nekakav post svidi - učine ga načinom života. No bretarijanci? Kad prvi put čujete što su i što rade, pomislite da je nekome došlo do grla postojanje svih ovih 'izvoljevanja' u prehrani da su odlučili za sebe (satirično, naravno) tvrditi da ne jedu - ništa. Ko za inat. Kao da su pukli 'Evo ja nisam ni na kakvoj prehrani. Nisam ni na čemu. Ne jedem ništa. Nit pijem. Živim od - disanja.' Pomislite možda, da se ovi rugaju nama svima ostalima. Pomislite da se oni rugaju i djeci i Africi: 'Djeca nemaju šta jesti? Nema veze - i ne trebaju….jesti. Ni piti…' ??!

Ovi 'čudaci' smatraju da se, dakle, ipak hrane nečim da prežive - ispravnim dahom (eng. breath). Udišu svu energiju koja nas okružuje (tvz. prana) i tako nemaju potrebu ni za čim više. Neka vrsta vampira, moglo bi se reći. Dobrih možda…

Postoji alternativna riječ za  cijelu bretarijansku praksu, a to je inedia (lat.post) - odatle poveznica s našim (sad već manje tegobnim) načinima odricanja tj. posta. 'Ne živi se samo od kruha, nego od svake riječi koja izlazi od Božjih usta?' Jesu li bretarijanci ovu Kristovu shvatili doslovno?

Iako ponekad se ideja ovog čudnovatnog 'janstva' čini kao produkt neke pijanske 'Ajmo!', postojala je navodno i jedna kršćanska svetica koja je bila poznata po ovoj praksi. (Ovaj tema i tekst je toliko čudnovata da bih svako malo mogla u zagradama stavljati 'navodno' pa si sami zamislite te zagrade). Kršćanska svetica Tereza Avilska je između ostalog poznata i po tom što se hranila samo posvećenim kruhom. Što govori da ni kršćanski redovnici i sveci nisu isključivali ponekad i ovakve ekstremne vrste posta.

Dakle, bretarijanstvo ne dovodi u pitanje druge religijske načine odricanja. Vjerojatno i povijest drugih religija može iznijeti slične poznate primjere bretarijanstva.

Bretarijanci smatraju da čovjek isprva nije ni trebao hranu, ni vodu. Nego je svoje tijelo - naknadno (nepotrebno) na to naviknuo.

Argentinac, Victor Truviano najpoznatiji je svjetski bretarijanst, do sad podvrgnut brojnim medicinskim istraživanjima. Smatra da naše tijelo ne treba vanjske izvore u hrani i piću jer su inače naše stanice po prirodi - samoregerativne.

Nije da nam primjeri samoregeneracije nisu već poznati iz prirode: kad se gušterici odsječe rep, ona ga sama s vremenom razvije. Victoru su navodno izrasli treći zubi i riješio se dioptrije. Do početka ovakve prakse bio je uspješan i svjetski poznati violinist koji nije izmišljao neobične načine da zaradi novac. Dakle, nije mu trebalo para sa strane.

Za sve ove koji su namrgođeno spustili svoje obrve i pogledali ustranu, evo odgovora na neizrečeno pitanje 'kako može bez vode?'. Kako je rečeno bretarijanstvo dolazi od riječi 'dah', a svu vodu ljudi ovakve prakse crpe iz zraka - koji je bogat vodom. Bretarijanci vodu unose ispravno dišući.

Postoji epizoda iz djetinjstva koja je možda svima zajednička, a koju je Viktor povezao s ovim načinom života. Naime, kad su djeca posve u prisustnosti određenom trenutku, posvećena svojoj zajedničkoj igri, roditelji im moraju napominjati da dođu jesti. Zvati ih jer je 'hrana' bitnija od beskrajne igre, koliko god ih zabavljala. Victor smatra da su u takvim trenucima djeca toliko bila ispunjena radošću koja ih je hranila, pa nisu ni osjećala glad. 'Kad sam zaljubljena - ne jedem.' Jeste li ovakav osjećaj doživjeli ili ste na njega odmahnuli smatrajući ga patetičnim?

Kakogod, ono što je bitno jeste da smo u vrijeme imperativa 'Konzumiraj, konzumiraj, konzumiraj' koji nas zagušujuće okružuju, rijetko spremni učiniti suprotno 'Odolijevaj, odolijevaj, odolijevaj' posteći, apstinirajući od stvari. Pa i od hrane. Teško da je Metuzalem na dnevnoj bazi mnogo razmišljao o tome što će jesti, a evo mi za njega znamo i danas. Ono što mi radimo jeste da o tri obroka u prosjeku razmišljamo barem po pola sata, a onda konzumiramo po pola sata - sat. Koliko nam vremena ostaje iskoristiti to 'sredstvo' za stvaran život?

Bretarijanstvom ne vrijedi ni ona 'Jedem da živim. A ne živim da - jedem'. Oni idu korak dalje. Navodno za mjerenje Victorovog organizma nije postojao prikladan aparat. Jer je fiziologija njegovoj tijela bila potpuno strana postojećim aparatima. Barem tako tvrdi dr. Boris Aranovič, rus koji je vršio mjerenja na najpoznatijem svjetskom 'čudaku'.

Jedan od izvora koji dovodi do istraživanja bretarijanstva je veliki Tesla, koji smatra da postoje puno jednostavniji načini za upijanje energije kojom planeta Zemlja obiluje, umjesto da ju dobivamo mnogo kompliciranijim - kemijskim procesima kroz konzumaciju hrane i pića. 

Ako ste spremni, između ostalog, okrenuti naglavačke svoje prehrambene navike i zapitati se je li Tesla između ostalog mislio i na ovakve čudnovate prakse prehrane možete provjeriti na sljedećim adresama:








Primjedbe

Popularni postovi